Glazba i općenito kultura svjedoci su našega postojanja i nijedan virus to ne može izbrisati.
Razgovor s Dubravkom Vukalović i Brunom Vlahekom povodom objave albuma Scaramouche i obilježavanja 15 godina djelovanja D&B dua
Kako to da ste se odlučili objaviti prvi nosač zvuka tek nakon punih 15 godina djelovanja?
D&B: Bilo je puno različitih repertoara, stilova i tendencija s kojima smo se družili ovih 15 godina. Nakon toliko vremena iskristaliziraju se određene skladbe s kojima ostanemo povezani dulje vremena i koje o(p)staju kao naši vjerni pratitelji. Vrijeme je ponekad najbolji pokazatelj koja su to djela koja bismo željeli trajno zapisati. Učinilo nam se da bi za naš prvi CD upravo ovaj izbor bio zanimljiv za slušatelje, a istodobno bi simbolički povezao različite trenutke našega petnaestogodišnjega glazbenog putovanja.
Odabrana glazba na neki je način povezana s kazalištem.
Što vas je potaknulo da odaberete upravo ovakav program?
D&B: Kazališni svijet je posebno maštovit i magičan – to je svijet koji pruža nevjerojatne mogućnosti, a čest je slučaj i inače da se razni vidovi umjetnosti povezuju i upotpunjavaju. Primjer za to su mnoga glazbena djela inspirirana primjerice literaturom ili slikarstvom, ili obratno. Skladbe koje smo predstavili postale su već dio standardnoga koncertnog repertoara, prerastajući svoju originalnu funkciju, no ipak, to su djela koja odskaču od ustaljenih obrazaca i donose svježinu i atraktivnost.
Skladbe su mahom nastale u prvoj polovici 20. stoljeća i nakon izvornih izvedbi u kazališnim komadima, svoj su život uspješno nastavile na koncertnim pozornicama.
Jedina suvremena skladba na albumu nastala je 2014. na vaš poticaj – Kazališna suita Alfija Kabilja, a i ona je povezana s glazbom za kazalište. Kako je došlo do te suradnje te koliko vam je kao interpretima važno da skladatelji stvaraju za vas?
D&B: Do suradnje s maestrom Kabiljom došlo je nakon što je čuo našu izvedbu Vizija amena Oliviera Messiaena na Muzičkom biennalu Zagreb. Velika nam je čast i zadovoljstvo što smo potaknuli transformaciju sjajne glazbe iz njegovih uspješnica, koja je zaživjela u majstorski napisanoj partituri za klavirski duo. Ta suradnja nam je tako prirasla srcu da smo na našem vjenčanju umjesto prvog plesa odsvirali njegovu Svadbenu suitu, pisanu posebno za naš dan. Na putu su i neka nova djela koja nas izuzetno vesele i čim prilike to dopuste, bit će praizvedena. Izravna suradnja sa skladateljem je nešto neprocjenjivo. Tu se rađa odnos povjerenja i razumijevanja koji donosi dodatni žar i obol interpretaciji.
Kazališnu suitu praizveli ste u Madridu 25. lipnja 2014. tena najljepši način glazbeno povezali Hrvatsku iz koje potječete i Madrid u kojem živite. Kakav je izazov predstavljati hrvatsku glazbu u svijetu?
D&B: Hrvatska glazba zaslužuje da je se čuje i da je se upozna.
Bitno je kvalitetom i izvrsnošću predstaviti taj važan dio našega kulturnog identiteta široj međunarodnoj publici. Mi smo mala zemlja, ali s velikom tradicijom i s puno različitosti koje su naše bogatstvo. Izuzetno smo ponosni kad publika na drugom kraju svijeta osjeti duh hrvatske glazbe pa se tako u Dubaiju oduševi romantičarskim duhom Dore Pejačević ili energijom folklorne teme Letovanić u Kini.
Je li još neka skladba vama posvećena ili je nastala na vašu inicijativu?
D&B: Upravo za protekli Božić, 2020. godine, iznenadio nas je dar mađarskoga skladatelja i dirigenta Andrása Dérija koji je napisao za nas peterostavačnu Suitu za dva klavira. Radi se o vrlo zanimljivom djelu suvremenog izričaja u kojem su se našli između ostalog valcer, čardaš i hommage Igoru Stravinskom za 20 prstiju.
Kako je tebi kao skladatelju izvoditi svoja djela na koncertima? Ili radije skladaš za druge izvođače?
B: Kao skladatelj, darujem svoje djelo u ostavštinu drugima, a kao interpret trudim se pristupiti tom istom djelu s poniznošću s kojom pristupam i bilo kojoj drugoj skladbi. Svaka izvedba je interpretacija – bilo da se radi o vlastitom djelu, bilo o djelu drugog skladatelja. Čovjek se kao osobnost stalno mijenja, sazrijeva, stječe nove spoznaje i neminovno se to odražava i na njegov način sviranja. Tako da iako kao neosporno autentični tumač vlastite skladbe, postajem interpret vlastitoga djela, a interpretacija ovisi o mnogim elementima, ne samo o onom stvaralačkom. Izazov je utoliko veći što se od skladatelja očekuje da predoči sliku onoga što je točno zamislio. Katkad tako i bude, međutim interpretacijska strana ličnosti često uzme svoj danak. Čuti nekog drugog kako interpretira moje djelo može na taj način biti svojevrsno otkriće i upozoriti na nešto u vlastitoj kompoziciji čega ni sam nisam svjestan. Skladati za nekog drugog ima poseban čar jer skladbu tada promišljam kroz prizmu osobnosti određenog izvođača. Ipak, on će dati finalni pečat interpretaciji. Svakako je bitno u partituri na najbolji mogući način označiti smjernice, no ipak ostaviti dovoljno prostora za kreativnost i autentični izričaj pojedinca.
Postoji li za tebe razlika u pripremi i izvedbi Bruninih skladbi i skladbi drugih autora vama posvećenih?
D: Moj pristup partituri, bez obzira na to radi li se o Bachu, Chopinu ili suvremenom skladatelju, prilično je sličan i uključuje postupno otkrivanje ideje te njezino povijesno kontekstualiziranje – jer glazba je emocija pisana jezicima skladateljâ. Ljepota učenja je dešifriranje svake partiture i bitno je nemati predrasude prema ijednoj od njih, nego zadržati dječju radoznalost i spontanost u pristupu njima. U slučaju Bruninih kompozicija, svakako je prednost moći posavjetovati se i ukloniti sumnje, uzeti slobodu sugestije tijekom stvaranja djela, kao i gledati kako neko djelo nastaje izvuči prvi put.
Klavirski duo sve je popularniji oblik suradnje među pijanistima. Očigledno je i prema koncertnim programima i prema objavljenim izdanjima da sve više mladih pijanista odabire programe za klavir četveroručno ili za dva klavira. Zašto?
D&B: Klavirski duo kao specifičan oblik zajedničkog muziciranja ima korijene u građanskim i aristokratskim salonima 19. stoljeća, kad je to bio popularni oblik neposrednog upoznavanja glazbenih djela i uživanja u njima, iako je još i Bach pisao koncerte za dva instrumenta s tipkama (ili za više takvih instrumenata), a i Mozart je redovito svirao u duu sa svojom sestrom. Kako to obično biva i u razvoju drugih glazbenih sastava, iz toga „kućnog“ muziciranja razvila se karakteristična profesionalna disciplina i zvukovnost koja je dovela do vrhunskih ostvarenja posebice tijekom 20. stoljeća, primjerice u opusima Debussyja, Ravela, Rahmanjinova, Bartóka, Stravinskog, Ligetija, Lutosławskog i mnogih drugih. Sviranje na jednom klaviru četveroručno, ili pak na dva klavira, daje mnogobrojne izvedbene mogućnosti koje jednom pijanistu fizički nisu moguće. A tu je i socijalno-emocionalni aspekt za koji su pijanisti kao vječni solisti zakinuti u odnosu na druge instrumentaliste, koji se češće udružuju kako bi dio svojega djelovanja posvetili i aspektu zajedničkog dijeljenja strasti prema svojem instrumentu.
Je li te kao skladatelja potaknulo neko djelo da ga i sam obradiš za vaš duo ili ti je ipak draže skladati novo djelo samo za vas?
B: U postojećim djelima osnovni sastojci su već zadani. Tu treba dodati začine po vlastitom ukusu i pripremiti skladbu tako da najbolje ocrtava vlastito viđenje djela. U obradama se radi uglavnom o virtuoznim i atraktivnim skladbama koje karakterno dolaze na program kao svojevrsni showpiece te im pristupam s pijanističkog aspekta kako bi zazvučale u punom sjaju klavirskog sloga. U vlastitim skladbama, kao i u stvaranju glazbe za druge vrste izvođačkih sastava, prije svega imam na umu glazbeni sadržaj i poruku koju tom instrumentacijom oblikujem na adekvatan način.
Možeš li, tj. želiš li, i ti poticati Brunu na stvaranje novih djela?
D: Djela poput Varijacija na hrvatsku narodnu temu ili Sonate za dva klavira nastala su upravo zbog mogućnosti da Bruno svoje skladateljsko djelovanje spoji s djelovanjem našega dua. Za mene je povlastica biti svjedokom nastajanja novih djela. Bez obzira na to, moj poticaj Brunina stvaralaštva nije ograničen na naš duo; svaka me njegova skladba iznova razveseli. Ipak, poseban je osjećaj znati da netko tko osluškuje vaša razmišljanja i želje, može taj impuls pretočiti u novu skladbu.
Petnaest godina postojanja D&B dua ujedno je i vaš zajednički život kao para. Koje su prednosti ili nedostaci životnog i profesionalnog partnerstva poput vašeg?
D&B: Počeci našega dua sežu još do studentskih dana i možemo reći da je profesionalno partnerstvo počelo prije privatnog i životnog. U zajedničkom sviranju bitno je dijeliti slične ideje, ideale i vrijednosti, baš kao i u svakodnevnom životu. Možda je najveći izazov strpljenje i prihvaćanje tuđe ideje. Uvijek tražiti dobre argumente u interpretaciji i, naravno, svojom individualnošću sudjelovati u zajedničkoj interpretaciji. Bez dobrog sola nema ni dobrog dua, a to je nešto što se može primijeniti ne samo u glazbi nego i u životu.
Oboje ste učili i usavršavali se kod najvećih pijanističkih imena, a danas imate svoje klase u Madridu. Koliko i kako su vaši profesori utjecali na vaš današnji pedagoški rad?
Što vam je najvrednije što želite prenijeti mladim glazbenicima?
D&B: Svaki od njih ostavio je jedinstven pečat na naše razumijevanje glazbe. Imali smo sreće što smo stekli znanja iz svih glavnih pijanističkih škola tijekom naših studija, posebice iz ruske i
francuske tradicije. Njihovi savjeti postali su dio našega glazbenog habitusa i zahvalni smo što smo mogli računati na njih tijekom našega umjetničkog sazrijevanja. To je točka iz koje smo mogli početi razvijati kritičko mišljenje koje pokušavamo prenijeti svojim studentima. Nastojimo ih potaknuti da njeguju strast prema glazbi koja im pomaže da prebrode svoje životne poteškoće, kao i da razviju svoju individualnost, uživajući pritom na putu prema ostvarenju svojih ciljeva.
Koliko je vama koronakriza otežala profesionalni put? Jeste li u cijeloj ovoj situaciji ipak uspjeli pronaći način da djelujete i razvijate se?
D&B: Ova situacija, koja je zahvatila cijeli svijet, koliko god nas je usporila, s druge strane je iskristalizirala životne prioritete. U vremenima kad nam svima nedostaje druženja, koncerata i svih ostalih rituala koji čine život bliskim i humanim, glazba se pokazala kao nepromjenjiva i nezamjenjiva konstanta. Bez obzira na mnoge koncerte koji su bili otkazani, oni koje smo ipak uspjeli održati naišli su na veliku zahvalnost i entuzijazam publike. To je i nama najbolja motivacija da prkosimo nedaćama trenutnog vremena u kojem se, unatoč pandemiji, događa i mnogo predivnih stvari. Učili smo novi repertoar, bavili se pedagoškim radom, kao i diskografijom. Glazba i općenito kultura svjedoci su našega postojanja i nijedan virus to ne može izbrisati.
Razgovor vodila: Sanda Vojković