Scherzino

Franjo Krežma rođen je 2. rujna 1862. u Osijeku. Budući je vrlo rano pokazao izuzetan glazbeni talent i vještinu otac je zbog njegova školovanja kao i starije sestre Anke preselio u Zagreb. Tu je otvorio slastičarnicu na Jelačić placu, a Franjo je krenuo na poduku kod violiniste Đure Eisenhutha u školu Hrvatskog glazbenog zavoda. Već sa osam godina održao je niz uspješnih koncerata uz klavirsku pratnju sestre Anke. Oboje djece nastavljaju studij u Beču 1871. a Franjo već 1875. s trinaest godina uspješno završava Konzervatorij kao najmlađi student ikad. Njegov profesor Carl Heissler (violist u Hellmesbergerovu kvartetu) s oduševljenjem je hvalio njegovu tehničku vještinu i izvanredno pamćenje.

Brat i sestra zajedno nastupaju u domovini te na mnogim turnejama u zemljama tadašnje Monarhije i izvan nje: u Sloveniji, Italiji, Austriji, Francuskoj, Njemačkoj, Mađarskoj, Rumunjskoj, Češkoj itd. Prema vlastitim bilješkama samo u prvih godinu dana svirke u Bilseovu orkestru Franjo Krežma solistički je nastupio na gotovo 180 koncerata. Novinske kritike redovito su njegovu svirku uspoređivale s Paganinijevom virtuoznošću, a brojni slavni umjetnici, poput Giuseppea Verdija i Franza Liszta, s kojim je i svirao, nesebično su ga hvalili. U dobi od 17 godina postao je koncertni majstor u Bilseovom orkestru u Berlinu, iz kojeg je 1885. godine nastala današnja Berlinska filharmonija. Bio je najmlađi koncertni majstor ikad s blistavom budućnošću ispred sebe. A onda je iznenada na turneji u Frankfurtu nakon kratke bolesti preminuo 5. lipnja 1881. godine s nepunih devetnaest godina. Pokopan je u Frankfurtu, da bi mu posmrtni ostaci 1884. bili preneseni na zagrebačko groblje Mirogoj gdje počiva u blizini velikog hrvatskog pjesnika Augusta Šenoe koji je preminuo nekoliko mjeseci nakon Krežme.

Iako ga je svijet upoznao kao violinističkog virtuoza iza sebe je ostavio niz skladbi uglavnom za violinu uz pratnju glasovira, orkestra ili komornog sastava Studien für Violine, Koncert za violinu i orkestar iz 1878., varijacije na temu popijevke Miruj, miruj srce moje, fantazije iz opere Hugenoti G. Meyerbeera, Nikola Šubić Zrinjski I. Zajca, Sigfriedova ljubavna pjesma iz Walküre R. Wagnera, romanca na temu iz Dupratove opere Petrarque, sjećanjima na svoja gostovanja Souvenir à Steinbrück, Spomen-list, Srpske pjesme – Uspomena na Novi Sad, kao i skladbe tipičnih romantičarskih naslova Moje sanje, Rêverie i uobičajenih naziva Scherzino, Capriccio, Bolero. Skladao je i pedesetak popijevki za glas uz pratnju klavira ili uz komorni sastav, zbor i/ili orkestar i to uglavnom na njemačke, ali i hrvatske, talijanske i latinske stihove. Poticaje je našao u popularnim arijama iz suvremenih pjesama ili opera. Franjo Ksaver Kuhač mu je slao različite narodne napjeve iz svoje zbirke Južno-slovjenske narodne pjesme koji bi Krežmi poslužili kao inspiracija ili temelj za skladanje djela s folklornim obilježjem poput Allegretta u hrvatskom smislu (1880.), i posebno popularnog Bosanskog guslara za violinu i glasovir (1876.). Kuhač je sastavio i prvu Krežminu biografiju i popis radova, posebno hvaleći njegov smisao za skladateljski slog, njegovu  liričnost i osjećaj za melankoličnu narodnu melodiju.
Od stotinjak skladbi dvadesetak mu je objavljeno još za života i neposredno nakon smrti u Zagrebu, Ljubljani, Beču, Osijeku i na Sušaku. Veći dio njegove ostavštine danas se nalazi u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu.

Sanda Vojković