O projektu

Liszt - Transcriptions

Ivan Vihor Krsnik Čohar

Rijetko kad možemo reći da ime točnije određuje osobu nego što je to slučaj s Ivanom Vihorom. Njegov ulazak na glazbenu scenu je brz, strastven, snažan te za sobom ostavlja trag, baš poput vihora!

Program predstavljen na ovom izdanju sniman je od 6. do 8. ožujka 2020., uoči Vihorova nastupa na Lisztovu natjecanju u Utrechtu iste godine.

Ivan Vihor
Ivan Vihor
Let’s get straight to the point: the young Croatian Ivan Vihor’s interpretation of the Liszt transcription of Beethoven’s First Symphony is outstanding.

O programu

Program predstavljen na ovom izdanju sniman je od 6. do 8. ožujka 2020., uoči Vihorova nastupa na Lisztovu natjecanju u Utrechtu iste godine.
Bio je to ujedno posljednji nastup u koncertnoj dvorani Hrvatskoga glazbenog zavoda, jer je samo desetak dana poslije razoran potres uništio dvoranu HGZ-a, kao i niz građevina u središtu Zagreba, a pandemija COVID-19 gotovo je zaustavila svijet.
I to je razlog zbog kojega ovaj nosač zvuka predstavljamo javnosti godinu dana kasnije od planiranog, ali uvjereniji da je za istinsku umjetnost kojoj se pristupa sa strašću, koju Vihor izvorno nosi u sebi, uvijek pravo doba, unatoč svim nepogodama i neizvjesnostima.

Franz Liszt, pijanistički virtuoz i skladatelj, stvorio je tijekom bogate skladateljske karijere, inspiriran skladbama drugih autora, gotovo sto transkripcija, aranžmana, fantazija, parafraza i varijacija za klavir.

Varijacije na Bachovu temu iz kantate Weinen, Klagen, Sorgen, Zagen (BWV 12) Liszt je skladao za klavir solo neposredno nakon smrti svoje kćeri Blandine 9. rujna 1862. i posvetio je Antonu Rubinsteinu. Lisztova opčinjenost djelima staroga majstora iz Eisenacha jasno je vidljiva u Varijacijama na Bachovu temu Weinen, Klagen… koju je dva puta transkribirao: prvi put pod nazivom Preludij (1859. u formi passacaglie i 25 varijacija), a drugi put pod nazivom Varijacije (1862. u formi teme s 43 varijacije). Iako izdavač piše da su to transkripcije Bachove kantate, nema nikakve sumnje da se radi o originalnim skladbama.

Za boravka u Weimaru Liszt je 1849. skladao veliko djelo za klavir solo, namijenjeno natjecanju na pariškom konzervatoriju. Nazvao ga je Grosses Konzertsolo (Grand Concerto Solo) i posvetio jednome od najvećih virtuoza toga vremena – Adolfu von Henseltu. Međutim, skladba je bila tako teška da je Henselt nije mogao izvesti. Liszt je napisao još dvije verzije istoga djela: jednu (nikad objavljenu za klavir i orkestar) pod nazivom Grand Solo de Concert, a drugu za dva klavira pod nazivom Concerto Pathétique.
Iako je djelo vrlo inovativno te je zasigurno snažno utjecalo na razvoj glazbene forme, iz današnje je vizure bez ikakva razloga pomalo zanemareno.

Kratak susret s Beethovenom u dječačkim godinama učinio je Liszta njegovim gorljivim obožavateljem, predanim izvođačem Beethovenove klavirske glazbe i tvorcem glasovirskih transkripcija bezbrojnih pjesama, septeta i svih devet simfonija toga glazbenoga genija.
Prema nekim stručnjacima, Lisztove transkripcije Beethovenovih simfonija najveća su djela (transkribirana) u povijesti glazbe, pa iako su relativno slabo poznate (osim u usko specijaliziranim glazbenim krugovima), ostaje upitno i zašto gotovo sto godina nakon njihova nastanka nitko od Lisztovih učenika ili sljedbenika nije izvodio ili snimio ta djela.
Beethovenove izrazito ritmične simfonije prepune emocija bile su idealan materijal za virtuoznu pijanističku obradu pa je Liszt između 1837. i 1864. transkribirao svih devet Beethovenovih simfonija za klavir, a Devetu simfoniju za dva klavira, trudeći se posve poštovati izvorni materijal. Sve simfonije objavljene su 1865. i posvećene Hansu von Bülowu.

Vihor o izdanju...
Iako je ovaj repertoar bio prije svega dio moje pripreme za Lisztovo natjecanje 2020., gdje sam se plasirao u polufinale, osjećam da se ove divne živopisne transkripcije mora-ju približiti publici, budući da se, nažalost, ne mogu često čuti. Kako je natjecanje otka-zano, a nadam se da će se ipak održati 2021., snimanje ovoga repertoara bilo je ne sa-mo umjetnički nego i istinski ljudski izazov!

O izvođaču

Ivan Vihor Krsnik Čohar

Pijanist IVAN VIHOR KRSNIK ČOHAR, debitirao je uz orkestar u dobi od 10 godina izvodeći Bachov Koncert u f-molu, BWV 1056 s orkestrom Sinfonica del Festival di Chioggia pod vodstvom dirigenta Pietra Perinija. Hvaljen kao čudo od djeteta i zavidan virtuoz, uskoro počinje nastupati na solističkim koncertima i recitalima.
Rođen je 1997. godine u Rijeci. Glazbeno obrazovanje započinje u dobi od 6. godina u rodnom gradu, u klasi prof. Ane Dražul kod koje je i maturirao s najvišim ocjenama, a nakon čega, u dobi od 16. godina, upisuje studij glasovira na Konzervatoriju Gaetano Donizetti u Bergamu, Italiji, u klasi prof. Marca Giovanettija kod kojeg je diplomirao s najvišim ocjenama Cum Laude. Također je završio studij na Accademia di Musica Pinerolo, u klasi prof. Enrica Pacea te na Accademia Musicale Santa Cecilia Bergamo kod prof. Konstantina Bogina. Završio je magistarski studij u klasi prof. Marca Giovanettija na konzervatoriju u Bergamu. Od proljeća 2019. Ivan Vihor profesor je glasovira na Konzervatoriju Gaetano Donizetti u Bergamu. Trenutno je na usavršavanju na akademiji Incontri col Maestro u Imoli, u klasi E. Pacea i R. Giordana.
Ivan Vihor pažnju je šire javnosti privukao 2017. godine, u dobi od 20 godina, kada u Pesaru osvaja najprestižnije talijansko natjecanje – Premio Delle Arti (kao jedini ne-talijan ikada). Iste godine proglašen je najboljim mladim glazbenikom osvojivši nacionalno natjecanje Papandopulo i međunarodno natjecanje Ferdo Livadić.
Zahvaljujući tom uspjehu pozvan je na niz festival: Osorske glazbene večeri, Festival Samobor, Festival sv. Marka, Spoleto Festival, Onde musicali Iseo, Festival Brescia i Bergamo, Concerts du Cloitre Nice, Shandelee Music Festival i Monferrato Classic Festival. Od tada Ivan Vihor je nastupao u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, Lihtenštajnu, Nizozemskoj i SAD pod dirigentskim vodstvom poznatih svjetskih dirigenata U. Lajovica, P. Perinia, A. Ceccatoa, B. Šipuša, M. Tarbuka i drugih.
2018. godine laureat je međunarodnog pijanističkog natjecanja Svetislav Stančić u Zagrebu, Massarosa Piano Competition u Italiji te Lazar Berman International Piano competition u Aversi, Italija.
2019. dobro je prestižnu nagradu Talent godine koju dodjeljuje UBI Banca i Festival Brescia i Bergamo, a 2020. Nagradu mo. Iva Dražinića za najboljeg mladog glazbenika koju dodjeljuju Dubrovački simfonijski orkestar i LAUS Akademija.
Jedan je od 14 polufinalista 12. Međunarodnog natjecanja Franz Liszt u Utrechtu. 2021. godine nastupio je u Operi Monte Carla kao jedan od jedanaest najboljih pijanista na natjecanju Monte Carlo Piano Masters.
Snimio je nosače zvuka za MC Harmony (Schumann, Beethoven, Liszt) 2015. godine te za Vox Primus nosač zvuka Contradanza (Papandopulo, Bach, Liszt, Debussy). 2020. i treći nosač zvuka Liszt – Transcriptions objavljuje za Vox Primus (Bach/Liszt, Liszt, Beethoven/Liszt).

Scroll to Top